10

 

10.10 / 20:00 / Knjaževsko-srpski teatar

Produkcija: Gradsko pozorište „Semberija“, Bijeljina i Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka; Republika Srpska, Bosna i Hercegovina

Trajanje: 115 minuta

Fotografija: Bojan Petričević - Four Pixel Studio Riječ reditelja Oduvijek sam razmišljao o tome kako bi to izgledalo kad bi slikari ili muzičari, u katalozima svojih izložbi ili koncerata, pisali o tome šta su htjeli da kažu, ili na šta treba da obratimo pažnju, ili nam, kao slučajno, poslali ključ za čitanje njihovih djela. A mi u pozorištu odgajamo taj institut, i to zdušno, decenijama. Svako ko bude držao ovaj program u rukama dva sata će gledati (ili barem početi da gleda) djelo o kojem je objavljeno preko hiljadu trista bibliografskih jedinica, dramatizaciju koja u ovoj sezoni doživljava pola vijeka, dramsko djelo koje su na našem jeziku preko pedeset puta režirali veliki reditelji i igrali najveći glumci. Na svu tu plejadu velikog i lijepog oko Hasanaginice, ja sam imao sreću i da okupim tim zbilja velikih saradnika. Očekivano genijalna Mara i studiozni Zdenko, čije svjetlo postaje punopravni i snažni dio sedimenta Marine ideje. Marina i Jaca kostimom slikaju neki svijet, nekog kraja koji liči na Mediteran, i iznose Hasanaginicu tamo gdje joj je i mjesto, iznad i izvan nas i naših vjera, nacija i država. Greksa oslobađa pokret svih višaka i mlataranja, prati ideju čiste kompozicije grafike svakog kadra. Raco spaja partiture Lala, Semberaca, Šumadinaca i Krajišnika u hor i traži melodiju nekog ijekavskog svijeta i ekavskog predloška. Vlatko? Pa šta očekivati od maestra u pozorišnom angažmanu, koji pritom ima strica, oca, majku i brata koji su život darivali pozorištu. U radu se nerijetko i povlači, ne dâ muzici da bude ispred glumaca. Glumci? Od srca želim svakom reditelju da mu u svakoj predstavi glumci ovoliko vole svaki piščev zarez, da dođu na prvu probu toliko pripremljeni, a da zatim dva mjeseca napreduju iz dana u dan i uvijek kažu da može još bolje... A ja? U sve sam dodao samo prstohvat poštovanja, začina za koji mi se čini da je pomalo zaboravljen u našem Pozorištu. Poštovanja koje sve više postaje čin hrabrosti i modernosti u ovom umjetničkom vijeku. Poštovanja prema piscu, poštovanje prema svakom liku kojeg je pisac napisao, poštovanja prema svakom glumcu i svakom članu autorskog tima. Svoj posao sam zamislio tako da svima njima stvorim uslove da na putu ka dogovorenom cilju pokažu najboljeg sebe. Jer svi su učesnici u ovoj predstavi odlični. Za sve što ne vama ne izgleda tako, isključivo meni grijeh na dušu. Dušan Tuzlančić

Veliki uspjeh Gradskog pozorišta “Semberija” – Fenomen Hasanaginice

Odavno neka pozorišna predstava nije ujedinila mišljenja ljubitelja pozorišta na način kako je to uradila Hasanaginica, rađena u koprodukciji GP „Semberija“ i Narodnog pozorišta Republike Srpske Banjaluka. Od jesenje premijere, sva dosadašnja igranja u Bijeljini, Banjaluci i Novom Sadu uvijek su propraćena prepunim gledalištem i višeminutnim ovacijama publike. U ovom komadu rađenom prema istoimenoj baladi, u dramatizaciji akademika LJubomira Simovića, učestvuju i tri glumca Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad: Bojana Milanović, Sonja Damjanović i Milan Kovačević. Bijeljinski glumci su Mihailo Maksimović, Dušan Ranković, Nenad Blagojević i Ivan Petrović, a iz NP RS Banjaluka u predstavi igraju LJiljana Čekić, Goran Jokić i Ognjen Kopuz. Sama produkcijska zamisao i dvogodišnja priprema, nisu ništa prepustili slučaju: angažovana je trenutno daleko najaktuelnija scenografkinja u regionu Marija Kalabić, kostime potpisuju višestruko nagrađivane Marina Sremac i Jasmina Radujko, Igor Greksa radio je scenski pokret, a lektor je bio čuveni profesor Radovan Knežević. Koliko se vodilo računa o detaljima, govori i angažovanje dizajnera svjetla, vrhunskog stručnjaka Zdenka Medveđa. Angažman Vlatka Stefanovskog, koji je napisao originalnu muziku za ovu predstavu sigurno joj dodaje još jedan veliki i snažan umjetnički momenat. I zato finalni produkt u režiji Dušana Tuzlančića izgleda tako jednostavno, lako i čisto. Sve je lišeno viška i bilo čega što skreće pažnju sa suštine. Klasičan, rasni primjerak nacionalne dramaturgije, modernizovan sa osjećajem, oslobođen bilo koje vulgarnosti, autorskog samoljublja i egzibicionizma, ne tako rijetkog u savremenom pozorištu. Uz nekoliko velikih glumačkih bravura, osjećaj za mjeru jedan je od najvećih kvaliteta ove predstave. Dva sata traje isijavanje čulne energije, traje snažna igra ljubavi i bola koji se gotovo može opipati. U centru pažnje jeste tragedija žene, ali ova predstava otvara još neka vrlo bitna pitanja: da li smo ikada pomislili da treba da čujemo i Hasanaginu verziju ovog događaja, i ko je u stvari kriv, kako za ovu, tako i za bilo koju tragediju? Kvalitet ove predstave i jeste u tome što na sceni pored osnovne tragike glavne junakinje, vidimo i brojne lične tragedije ljudi „koji nisu ništa krivi“. U grčkim tragedijama bogovi su najčešće autori tragedija, u ovoj, balkanskoj, tragediju ipak uzrokuju njeni akteri. Mirjana Tomić Izvor: https://noviglas.info/2023/02/28/veliki-uspjeh-gradskog-pozorista-semberija-fenomen-hasanaginice/